Postoje trenuci kada mi nisu potrebne velike riječi, kada samo želim zastati, zatvoriti oči i oslušnuti tišinu vlastite duše. U tim dragocjenim trenucima, daleko od svakodnevnih briga i nemira, osjećam Tvoju blizinu, Gospodine. Kao nježan dodir koji umiruje moje srce, kao topli zagrljaj koji ne traži objašnjenja, Tvoja ljubav tiho ulazi u moje misli i donosi mir. Ti si moja sigurna luka, moje utočište kada život postane nemirno more. Kada me obuzmu sumnje, kada se umor nastani u mojoj duši i kada riječi više ne mogu izraziti ono što osjećam, dovoljno mi je znati da si uz mene. Tvoja prisutnost ne uklanja uvijek moje brige, ali mi daruje snagu da ih prihvatim s vjerom i nadom. Volim Te prepoznavati u jednostavnoj ljepoti života. U zlatnim zrakama zalazećeg sunca, u mirisu cvijeća nakon kiše, u nježnom šapatu vjetra i tišini večeri. Osjećam Te u toplini iskrenog zagrljaja, u pogledu ispunjenom razumijevanjem i u osmijehu osobe koju volim. Tada shvaćam da je svaka istinska ljubav odraz Tvoje beskrajne dobrote, mali dodir neba na zemlji. Gospodine, želim da i moje srce bude takvo. Nježno, otvoreno i spremno voljeti. Nauči me praštati kada je teško, razumjeti kada riječi nisu dovoljne i darivati dobrotu čak i onda kada je nitko ne primjećuje. Ne želim prolaziti životom zatvorenih očiju pred tuđom tugom, nego ostavljati tragove topline, mira i ljubavi. Ponekad se u mislima vraćam prošlim danima, dragim licima i uspomenama koje još uvijek žive u meni. Neke me ispune osmijehom, a neke probude tihu čežnju. Ipak, sve ih predajem Tebi, vjerujući da nijedna iskrena ljubav, nijedna suza ni molitva nisu izgubljene u Tvojoj vječnosti. Kada se večer polako spusti i svijet utihne, volim ostati nasamo s Tobom. Tada Ti ne donosim samo svoje molitve, nego cijeloga sebe – svoje radosti, slabosti, neizgovorene želje i skrivene čežnje. Ne tražim savršen život, nego srce koje će i u nesavršenosti znati prepoznati ljepotu. Ne molim za dane bez oluja, nego za vjeru koja će me kroz njih voditi. I dok se moje misli polako smiruju, osjećam kako me obavija ona posebna tišina u kojoj nema straha ni samoće. U njoj kao da čujem Tvoj blagi poziv da se ne bojim, da vjerujem, da volim i da svaki novi dan prihvatim kao dar. Gospodine, neka moja duša nikada ne zaboravi tu nježnost. Neka moje riječi budu blage, moji postupci iskreni, a moje srce zahvalno za svaki trenutak života. Ti si, Gospodine, mir mojih nemira, svjetlost mojih tamnih noći i najnježnija ljubav koju moja duša poznaje. U Tvojoj blizini moje srce pronalazi spokoj, u Tvojoj dobroti svoju nadu, a u Tvome vječnom zagrljaju dom za kojim oduvijek čezne. Ostani sa mnom, Gospodine.