Početak nove školske i vjeronaučne godine uvijek je novi početak. Ponovno otvaramo knjige i bilježnice, ponovno sjedamo u školske klupe, susrećemo prijatelje, učitelje i vjeroučitelje. Pred nama su nove lekcije, nova pitanja i nova znanja. Ali vjeronauk želi biti nešto više od još jednoga školskog predmeta. Vjeronauk želi biti mjesto susreta – susreta s Isusom.

Na vjeronauku učimo. Upoznajemo svoju vjeru, otkrivamo što nam govori Sveto pismo, upoznajemo život Isusa Krista i život Crkve. Učimo i postavljati pitanja. Vjera se ne boji pitanja. Naprotiv, iskreno pitanje često je početak dubljega traženja Boga.

Ipak, nije dovoljno samo mnogo znati o Isusu. Možemo znati kada je živio, gdje je propovijedao, poznavati njegove prispodobe i čudesa, a da ga još uvijek nismo istinski susreli. Jedno je znati nešto o Isusu, a drugo je poznavati Isusa.

Zato vjeronauk nije samo put prema glavi, nego i prema srcu.

Na njemu želimo rasti – u dobroti, ljubavi, praštanju i mudrosti. Ono što smo čuli i naučili trebalo bi se polako vidjeti u našem životu: u načinu na koji razgovaramo s drugima, kako se ponašamo prema onome koga drugi izbjegavaju, znamo li oprostiti, pomoći, zahvaliti, priznati pogrešku i ponovno pokušati.

Isus svojim učenicima govori da budu svjetlo svijeta. I danas svakome od nas govori: „Budi svjetlo!“ Ne moraš učiniti nešto veliko da bi bio svjetlo. Ponekad je dovoljna dobra riječ. Ponekad osmijeh. Ponekad pomoć prijatelju kojemu je teško. Ponekad odluka da se nekome ne rugamo kada to svi drugi čine. Ponekad jednostavno: „Oprosti“, „Hvala“, „Mogu li ti pomoći?“

Takva mala svjetla mogu nekome promijeniti dan.

A kada nam ne ide, kada pogriješimo, kada nešto ne razumijemo ili kada nam se čini da smo sami, važno je zapamtiti jednu jednostavnu poruku: Bog je s tobom na svakom koraku. On nije samo Bog naših najboljih dana i naših uspjeha. On ide s nama i onda kada nam je teško, kada sumnjamo, kada padnemo i kada moramo ponovno početi.

Zato ćemo tijekom ove vjeronaučne godine sa sobom nositi četiri važne riječi: Biblija, vjera, nada i ljubav. Biblija će nam pomoći slušati Božju riječ. Vjera će nas učiti pouzdanju. Nada će nas podsjećati da nikada ne odustanemo. A ljubav će nam pokazivati kako ono što vjerujemo pretvoriti u život.

Na kraju svega ostaje možda najvažnija poruka koju bi svako dijete i svaki mladi čovjek trebao ponijeti sa svakoga susreta vjeronauka:

Isus te voli.

Ne zato što imaš najbolje ocjene.

Ne zato što uvijek sve napraviš kako treba.

Ne zato što nikada ne pogriješiš.

Voli te zato što si njegov.

Zato neka vjeronauk ove godine ne bude samo sat koji treba odslušati, lekcija koju treba naučiti ili ocjena koju treba dobiti. Neka bude mjesto na kojem ćemo zajedno pitati, tražiti, učiti, ponekad sumnjati, ponovno otkrivati i – iznad svega – susretati Isusa.

Jer vjeronauk nije samo predmet. Vjeronauk je put srca.