Postoje trenuci kada bismo željeli da nam Bog pokaže cijeli put. Željeli bismo unaprijed znati što će se dogoditi, kamo nas život vodi i kako će završiti ono što nas danas brine. Ali Božja riječ često ne osvjetljava cijeli put odjednom, ali nam daje dovoljno svjetla da možemo učiniti sljedeći korak. U tome se krije poziv na povjerenje. Isus nam ne obećava život bez tame, pitanja i trenutaka u kojima nećemo znati što učiniti, nego nam obećava svoju prisutnost. Kada ne vidimo daleko, možemo se osloniti na njegovu riječ. On nas podsjeća da nismo sami i da ni jedan naš korak nije skriven njegovu pogledu: ”Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka, Isuse.” To možemo reći posebno onda kada nam je teško, kada srce traži odgovor, kada nas nešto boli, kada se bojimo budućnosti ili kada stojimo pred odlukom koju ne znamo donijeti. Možda nećemo odmah dobiti odgovor na svako pitanje, ali ćemo dobiti ono što nam je potrebno da nastavimo dalje - riječ nade, riječ utjehe, riječ koja vraća mir. Ponekad bismo htjeli veliko svjetlo koje će odjednom rastjerati svu tamu. Isus nam, međutim, daje svjetiljku. Kao da nam govori: Ne moraš danas vidjeti kraj puta. Hodaj sa mnom. Učini ovaj korak, a kada dođe vrijeme za sljedeći, bit ću i tamo. Ako je Krist uz nas i ako njegova riječ svijetli u našem srcu, možemo krenuti i onda kada pred sobom vidimo samo nekoliko koraka. ”Isuse, kada ne vidim put pred sobom, neka mi Tvoja riječ bude dovoljna. Kada se bojim, podsjeti me da si blizu. Kada ne znam kamo dalje, osvijetli moj sljedeći korak. Ne tražim da mi pokažeš sve što me čeka. Daj mi samo toliko svjetla da danas mogu hodati s Tobom.”