Mnogi od nas očekuju potvrdu da vrijedimo: od roditelja, škole, prijatelja, poslovne zajednice, društva. Slično se događalo i Isusu. Neprestano su od njega tražili da dokaže i pokaže da je Mesija: ”Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba.” (Mk 8,11-13) Mora nam biti jasno, ako prihvatimo da se stalno trebamo drugima dokazivati, uvijek ćemo se trebat njima i prilagođavati. Isus nije mogao funkcionirati na takav način. I mi s tim trebamo prekinuti. ”Moramo prestati težiti za prihvaćanjem, prestati lagati i truditi se svidjeti drugima, te prestati živjeti tiraniji udovoljavanja ljudima”. (Pauline Joyce Meyer) Kad se dokazujemo, zbog straha da ne uspijevamo postajemo prestrogi prema sebi, postajemo robovi tih strahova, jer vjerujemo da nismo dovoljno dobri. Ne trebamo se dokazivati da bismo dobili priznanje drugih. Stepinac je rekao: ”Moja je savjest čista”. Nije osjećao potrebu da dokazuje da je sve što je govorio i radio drugima bilo u skladu pravde, ljubavi i dobrote. A bilo je. To je bilo očito. Ali mu uopće nije bila potrebna njihova potvrda. I zato ga nisu mogli zastrašiti. Ne moramo se svima svidjeti. Nepotrebno je trošiti energiju da bismo udovoljili drugima. Abraham Lincoln je rekao: ”Možemo udovoljavati svim ljudima neko vrijeme, možemo udovoljavati nekim ljudima sve vrijeme, ali ne možemo udovoljavati svim ljudima sve vrijeme”. Pouka je da moramo postaviti granice i reći ”ne” ljudima i stvarima koje nas previše opterećuju, jer, na kraju krajeva, nismo svi isti i nemamo iste talente i darove. Zbog toga sami određujemo naš uspjeh, jer možemo napraviti samo ono što je u skladu s našim sposobnostima. Kada stvari tako postavimo, više nećemo imati potrebu trčati za standardima uspjeha koje nam drugi postavljaju. ”Uzmimo svoj život u svoje ruke. Odlučimo da se ne moramo nikomu dokazivati i ubrzo ćemo pronaći novu slobodu u svojem hodu s Gospodinom.” (Corine Gatti)