Biti najmanji ne znači biti bezvrijedan, slab ili ponižen. Biti najmanji znači ne stavljati sebe u središte, ne živjeti od potrebe da budemo prvi, priznati, hvaljeni i važniji od drugih. Učenici su raspravljali tko je među njima najveći. (usp. Lk 9,48) I Isus tada uzima dijete, stavlja ga uza se i pokazuje im da je prava veličina tome da znamo primiti malenoga, poslužiti drugome, oprostiti, učiniti dobro i onda kada za to nitko neće saznati, a ne u položaju, ugledu ili u moći. Velik pred Bogom je onaj koji se ne boji biti malen. Najmanji nema prvo mjesto među ljudima, ali ima veliko srce. Ne traži da mu drugi služe, nego pita kome on može poslužiti. Ne govori: ”Pogledajte mene”, nego svojim životom pokazuje prema Kristu. Isus okreće naše ljudske ljestvice i kaže: tko se uzvisuje, gubi sebe; a tko se ponizuje i služi, postaje velik u Božjim očima.