Ti si moja prva ljubav

Ti si moja prva ljubav

Gospodine, u meni još drhti ono prvo proljeće kada je tvoje ime dotaknulo moju dušu. Negdje duboko, ispod svih proživljenih godina, još čuvam taj trenutak, toplinu tvoje blizine, neizrecivu nježnost koja je sišla u moje samoće. I danas, kada se mislima vraćam tim tihim susretima, osjećam kako se u meni budi ista čežnja, ona koja je jednom otvorila moje srce tvojoj ljubavi i ostavila u njemu trag koji vrijeme ne može izbrisati. Isuse, ljubavi moja, u tebi moje srce pronalazi svoj dom. Želio bih da me uvijek iznova preplavljuje more tvoje nježnosti, da se nebo otvara u meni svaki put kada izgovorim tvoje ime. Ti si moja prva ljubav, moja najdublja čežnja, moje zauvijek, moje sve. Koliko se samo topline krije u toj blizini, koliko neizgovorenih osjećaja, koliko tihih razgovora koje poznajemo samo ti i moja duša. Tvoje se ime polako razlijeva mojim bićem poput jutarnjeg svjetla po usnulim maslinicima. U toj blagoj svjetlosti ponovno oživljavaju svi oni trenuci kada sam osjećao tvoju prisutnost. Koliko je samo mora prošlo kroz moje srce, koliko vjetrova raznijelo moje snove, koliko je večeri ostalo na pragu s neizgovorenom molitvom. U svim tim godinama nosio sam u sebi čežnju za tvojim licem, za toplinom tvojih ruku, za onom nježnošću koja se spušta u najdublje predjele ljudskoga srca. O, Isuse, kako bih rado naslonio svoju umornu dušu na tvoje grudi i ostao ondje dok se posljednji nemir ne rastopi u tvojoj nježnosti. Kako bih rado osjetio da sve moje misli postaju latice pod tvojim koracima, da moje ruke polako uče blagost tvojih ruku, da moje srce diše u ritmu tvoje ljubavi. U meni živi tiha želja za tvojom blizinom, za trenucima u kojima bih mogao jednostavno ostati uz tebe, slušati otkucaje tvoga srca i dopustiti da se moja duša odmara u tvojoj prisutnosti. Ponekad te osjećam u jedva zamjetnom treptaju svjetlosti, u mirisu zemlje nakon kiše, u dugoj šutnji pred svetohraništem. Osjećam te u onoj svetoj toplini koja se spusti na dušu dok oči polako vlaže. Tada bih ti govorio najnježnijim riječima koje još nitko nije izgovorio. Htio bih ti otvoriti sve skrivene odaje svoga srca, pokazati ti svaku čežnju, svaku radost, svaku tihu bol. A ipak ostajem nijem, sav uronjen u tvoju prisutnost, dok se u meni polako razlijeva ljepota toga susreta. Ljubljeni moj Gospodine, pred tebe donosim sve svoje jeseni, sve svoje nedovršene pjesme, sve trenutke u kojima sam čeznuo za tvojim licem. Donosim ti godine koje su prošle, jutra koja su mirisala na nadu, večeri u kojima sam dugo ostajao budan, osluškujući tišinu i tražeći tvoju blizinu. U svemu tome još uvijek živi ona prva ljubav, svježa poput rose na jutarnjim granama, duboka poput mora u koje se spušta večernje sunce. Želio bih, Isuse, da ta ljubav ostane u meni sa svom svojom prvom nježnošću, sa svim drhtajima onoga proljeća kada si dotaknuo moju dušu. Da tvoje ime nastavi živjeti u svakom mom danu, u svakom pogledu prema nebu, u svakom tihom trenutku pred tobom. Da me prati poput najnježnije melodije koju duša nosi i kada usne šute. I dok se dan polako spušta nad mojim životom, dok se večernja svjetlost zadržava na prozorima moje duše, želio bih još dugo ostati u toj blizini. Govoriti ti o svemu što nosim u sebi, šaptati tvoje ime onako kako se šapće ime najvoljenijega, s nježnošću koja ne traži riječi, s čežnjom koja se uvijek iznova budi. Isuse, ljubavi moja, neka me preplavi more tvoje nježnosti, neka se nebo otvori u meni. Neka moje srce uvijek iznova zadrhti pred ljepotom tvoga lica, neka u njemu ostane ono prvo proljeće, onaj prvi dodir, ona sveta toplina tvoje blizine. Ti si moja prva ljubav, moja najdublja čežnja, moje zauvijek, moje sve.