Postoje trenuci kad više ne znam kojim putem poći. Kad se srce umori od svega, kad moje misli ne nalaze mira i kad ni sam ne znam što bih sa svime što se nakupilo u meni. Ponekad tražim odgovore, pokušavam pronaći izlaz, uvjeravam sebe da moram biti snažan i da moram izdržati. A onda se sjetim: ja znam kamo mogu doći. Mogu doći do Tebe. Možda se ništa oko mene neće odmah promijeniti. Možda problemi neće nestati, možda neću dobiti odgovor na svako pitanje. Ali pred Tobom ne moram biti snažan, ne moram skrivati nemir svoj, ne moram se pretvarati da je sve dobro kada nije. Mogu Ti donijeti sve što nosim. Mogu Ti donijeti svoj umor, svoje strahove, pitanja na koja nemam odgovora, svoje razočaranje, svoju nemoć. Mogu Ti donijeti čak i ono što ne znam izreći riječima. Jer znam da pripadam Tebi. I upravo zato Ti si, Gospodine, moje sigurno mjesto. Kad se sve ruši, Ti ostaješ tu. Kad se ono na što sam se oslanjao pokaže nesigurnim, Ti ostaješ moja stijena. Kad u sebi nemam mira, Ti postaješ moj mir. Kad se osjećam kao da nigdje ne pripadam, kod Tebe ponovno otkrivam svoj dom. Kad ne znam kamo, dolazim Tebi. Kad nemam snage, Ti me nosiš. Kad se bojim, u Tebi se moje srce ponovno uči ne bojati. Sigurno će doći dani puni tišine. Dani kada neću razumjeti što želiš. Dani kada ću moliti, a činit će mi se da ne čujem odgovor. Bit će trenutaka kada će se u meni podignuti oluje, kada će pitanja biti glasnija od odgovora, a strah veći od moje sigurnosti. Ti mi ne kažeš da oluja neće doći. Ne obećavaš mi da će svaki put biti lak. Ne govoriš da čovjek koji vjeruje nikada neće zaplakati, pasti, umoriti se ili se uplašiti. Ti mi govoriš nešto drugo: ”Ja sam s tobom.” I to mi je dovoljno. Neka zato pušu vjetrovi. Neka dođu i nemirni dani. Ako si Ti kraj mene, siguran sam. Kad izgubim sve oslonce, jedno ostaje zauvijek: Tvoje srce otvoreno za mene. U njemu ne moram dokazivati svoju vrijednost. Ne moram skrivati svoje rane. Ne moram doći sređen, jak i bez pitanja. Smijem doći upravo takav kakav jesam. I što god sutra donese sa sobom, želim sačuvati tu jednostavnu sigurnost: Ti si, Gospodine, moje sigurno mjesto. Moje utočište. Moja stijena. Moj mir. Moj dom. Kod Tebe sam siguran, Gospodine.