Sve izgubih da Krista steknem, da samo Njega u srcu imam i da, kada ostanem bez svega svoga, u Njegovim rukama mogu mirno počivati. U životu ponekad ode ono što nam se činilo vječnim. Ugasi se poneka nada, nestane poneki san, udalje se i ljudi i promijeni se ono za što smo mislili da će uvijek ostati. Naše ruke ostaju prazne, i srce se pita što mu je zapravo preostalo. Upravo u toj tišini otkrivamo da nam je Krist najdragocjeniji dar. Sve izgubih, a ipak nisam siromašan, jer On je ostao kraj mene. U njemu postoji mjesto za svaku moju bol, svaku suzu i svaki trenutak moje samoće. Zato više ne želim živjeti samo za ono što prolazi, niti tražiti slavu koja nestaje poput sjene. Jedino što želim jest da Njega nikada ne izgubim. Neka sve drugo dođe i prođe, samo neka Isus ostane uz mene. Ako mi život uzme ono što sam ljubio, ako mi donese križ i bol, još uvijek mogu usred svojih suza reći: ”Isuse, Ti si moje sve i moj dom.” Sve izgubih da Krista steknem.