Knjiga Propovjednikova sažima veliku mudrost života riječima: ”Sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.” (Prop 3,1) Postoji vrijeme početaka i vrijeme završetaka, vrijeme susreta i rastanaka, vrijeme radosti i vrijeme suza. Čovjek bi želio zadržati lijepe trenutke, a izbjeći teške, ali život se sastoji od jednoga i drugoga. Ne možemo sve ubrzati, niti možemo zauvijek zadržati ono što volimo. Vjera nas uči da nijedno vrijeme našega života nije izvan Božjih ruku. Ono što nam danas izgleda kao gubitak možda nas priprema za nešto novo. Ono što sada ne razumijemo možda će tek poslije dobiti svoj smisao. A ponešto možda nikada nećemo potpuno razumjeti, nego ćemo morati jednostavno povjeriti Bogu. Zato nije potrebno grčevito držati ono čije je vrijeme prošlo niti se bojati onoga što tek dolazi. Važnije je pitati: ”Bože, što tražiš od mene upravo sada?” Ne jučer, jer jučer se ne može vratiti. Ne sutra, jer još nije došlo. Nego danas. Postoji vrijeme za rad i vrijeme za počinak, vrijeme za govor i vrijeme za šutnju, vrijeme da nešto čuvamo i vrijeme da nešto pustimo. Mudrost je prepoznati vrijeme u kojem se nalazimo i živjeti ga s povjerenjem. Sve se u našem životu mijenja. Ljudi dolaze i odlaze, vrata se otvaraju i zatvaraju, radosti prolaze, a rane zacjeljuju. Ali kroz sva ta vremena Bog ostaje. Sve ima svoje vrijeme. A svako naše vrijeme može postati Božje vrijeme ako ga živimo s Njime.