Neke suze teku niz lice, a neke čovjek nosi duboko u sebi. Ove druge često su teže, jer ih nitko ne vidi. Čovjek ustane, ode na posao, susreće ljude, razgovara i smije se, a ipak u sebi nosi nešto zbog čega bi najradije zaplakao. Mnogo je takvih suza i u našim obiteljima. To su suze roditelja zbog djece. Roditelj gleda svoje dijete koje se udaljava, donosi pogrešne odluke, možda je krenulo putem ovisnosti, izgubilo vjeru ili se jednostavno zatvorilo u sebe. Htio bi mu pomoći, nešto promijeniti, vratiti ga na pravi put, ali ne može. Teško je gledati nekoga koga voliš i shvatiti da postoje trenuci kada mu ne možeš pomoći onako kako bi želio. Postoje i suze djece zbog roditelja. Djeca možda ne razumiju sve probleme odraslih, ali osjećaju napetost, svađe, hladnoću i šutnju. Osjećaju kada se otac i majka udaljavaju jedno od drugoga. Odrasli ponekad misle da djeca ne primjećuju. A djeca često vide i osjećaju mnogo više nego što mi mislimo. Postoje i suze između muža i žene. Nekada su jedno drugome obećali da će zajedno prolaziti kroz život, a onda su se negdje putem počeli gubiti. Ponekad zbog velike povrede, nevjere ili laži, a ponekad bez nekoga velikog događaja. Jednostavno su prestali razgovarati, slušati, primjećivati jedno drugo. I najteža samoća ponekad nije kada nemaš nikoga, nego kada živiš pokraj nekoga tko ti je nekada bio najbliži. Tu su i suze zbog bolesti, smrti, siromaštva, dugova, nemoći i straha za sutra. Suze onih koji se godinama brinu za bolesnog člana obitelji. Suze starih roditelja koji čekaju da ih netko nazove ili posjeti. Suze za nekim čije je mjesto za obiteljskim stolom ostalo prazno. Pred svim tim suzama često ostajemo nemoćni. Ne možemo izliječiti svaku bolest, popraviti svaki brak, vratiti izgubljeno niti riješiti svaki problem. Ali možemo nešto drugo. Možemo ostati blizu. Možemo saslušati. Možemo prvi pružiti ruku. Možemo nakon dugo vremena ponovno razgovarati. Možemo reći ”oprosti”. Možemo primijetiti čovjeka koji pati i ne dopustiti da svoju bol nosi potpuno sam. Možemo li iz svojih obitelji ukloniti sve suze? Ne možemo. Pravo je pitanje: mora li čovjek kojega volimo plakati sam? Ne mora. Ponekad ne možemo obrisati nečije suze, ali možemo biti ruka koja će im pomoći obrisati ih. Ne možemo ukloniti svaki križ, ali možemo pomoći da ga netko lakše nosi. Nemamo rješenje za sve, ali možemo ostati uz druge onda kada rješenja nema.