Gospodine, dok stojim pred Tobom u tišini, toliko je pitanja u meni, toliko misli i neizvjesnosti, a ipak osjećam da je samo jedno pitanje zaista važno: što Ti želiš od mene, gdje me danas trebaš i kojim putem želiš da krenem? Ne tražim, Gospodine, da mi put bude lak, niti da razumijem sve što dolazi. Ne tražim da mi unaprijed otkriješ što me čeka. Samo Te molim da mi daš srce koje sluša i hrabrosti da krenem za Tobom, čak i onda kada ne vidim jasno put kojim me vodiš. Gdje me danas trebaš? Kome želiš da pružim ruku, kome da budem znak Tvoje ljubavi? Možda upravo pokraj mene živi netko usamljen, netko tko čeka toplu riječ, malo razumijevanja ili jednostavan znak pažnje. Možda je dovoljno samo malo dobrote da nečiji dan postane svjetliji, da netko ponovno osjeti kako nije zaboravljen i kako nije sam. Možda me danas pozivaš da oprostim, da ostavim iza sebe stare rane i prestanem nositi ono što mi oduzima mir. Možda želiš da ne čekam uvijek da drugi prvi dođe, da prvi pruži ruku ili izgovori riječ pomirenja. Možda me upravo kroz takve trenutke učiš da ljubav treba započeti od mene. Gospodine, znam da ne moram činiti velika djela niti tražiti mjesto među važnima. Ne moram biti velik u očima ljudi da bih bio dragocjen u Tvojim očima. Ti vidiš i ono što drugi ne vide. Vidiš svaki mali korak učinjen iz ljubavi, svaku iskrenu riječ, svako dobro djelo koje ostaje skriveno i svaki pokušaj da nekome budem blizu. A kada se umorim i zastanem, kada ne budem znao kojim putem dalje, podsjeti me da si uvijek blizu. Kada me obuzmu pitanja i nesigurnost, kada osjetim vlastite slabosti i kada mi ponestane hrabrosti, podsjeti me da me nikada ne ostavljaš samoga. Daj mi snage da ponovno ustanem, da nastavim slijediti Tvoj glas. Što hoćeš da učinim, Gospodine? To pitanje želim nositi kroz svaki svoj dan. Ne samo u trenucima molitve i tišine, nego i u svakodnevnim susretima, u svojim riječima, odlukama i postupcima. Želim prepoznati gdje me trebaš, kome mogu pružiti ruku, koga mogu ohrabriti i kome mogu biti znak Tvoje ljubavi. Evo me, Gospodine, tu sam, sa svojim nadama i slabostima, sa svime što jesam i što nosim u sebi. Ne znam uvijek što je najbolje, ne razumijem uvijek Tvoje putove, ali želim slijediti Tvoj glas. Vodi me putem svoje ljubavi.