Gospodine, kad pogledam dane prošle, kad se sjećanja u tišini bude, vidim korake što su krivim putem pošli, svoje slabosti i zablude. U tim sjećanjima prepoznajem sve ono što je obilježilo moj život, trenutke radosti, ali i one u kojima nisam znala izabrati pravi put. Ne spominji se grijeha moje mladosti, ni prijestupa što mi dušu prate, već me pogledaj očima milosti. Neka se izgubljeni dani Tebi vrate, neka sve ono što nisam znala učiniti dobro pronađe svoje mjesto u Tvome praštanju. Jer nisam uvijek znala Tebe slijediti, ni prepoznati glas Tvoje dobrote. Znala sam lutati, znala sam povrijediti, tražiti sreću daleko od života i od onoga što je mojoj duši donosilo istinski mir. Ponekad sam mislila da sama mogu pronaći odgovore, zaboravljajući da si Ti uvijek bio blizu. A Ti si čekao, strpljiv i blag, dok sam se gubila u nemiru svijeta. I kada sam mislila da Ti nisam draga, Tvoja me ljubav čuvala od početka. Nisi me napustio u mojim slabostima, nisi prestao pružati svoju ruku ni onda kada je nisam znala prihvatiti. Zato Te danas molim: ne spominji se, Gospodine, mojih grijeha, već se spomeni ljubavi svoje. Kad duša ostane bez snage i utjehe, neka Tvoje milosrđe zagrli moje srce. Neka me Tvoja dobrota podigne iz svega što me opterećuje i vrati mi mir koji samo Ti možeš darovati. Ne gledaj ono što sam nekad bila, već ono što po Tebi mogu postati. I kada bih pred Tobom od stida glavu spustila, daj mi u Tvojoj blizini ostati. Jer znam da Tvoja ljubav ne prestaje zbog mojih pogrešaka i da u Tvome srcu uvijek postoji mjesto za iskreno pokajanje. Tvoja dobrota ne poznaje kraja, a Tvoje praštanje nadilazi moje dane. Svaka suza što se s pokajanjem spaja u Tvojim rukama postaje melem za rane. Sve ono što me nekada boljelo, sve što nisam mogla promijeniti i sve što još uvijek nosim u sebi, danas predajem Tvojoj ljubavi. Kad jednom utihnu svi moji koraci, kad se zatvore vrata zemaljskih dana, neka me ne prate oblaci prošlosti, već svjetlost Tvoga milosrdnog dlana. Neka tada nestanu svi moji strahovi, sve moje sumnje i nemiri, a ostane samo pouzdanje u Tvoju beskrajnu dobrotu. I kada pred Tobom ostanem bez riječi, bez opravdanja i bez zasluga svojih, neka Tvoja ljubav posljednju riječ izreče nad svim mojim slabostima i grijesima. Jer pred Tobom ne želim skrivati ono što sam bila, nego s poniznošću predati sve što jesam. Spomeni me se po svojoj ljubavi, radi dobrote svoje, o Gospodine! Neka me Tvoje milosrđe ozdravi, Tvoje praštanje oslobodi, Tvoja nježnost obriše suze moje prošlosti, i moja duša u Tebi pronađe svoj mir.