Sjeti me se, Gospodine, kada sam slab i kada ne znam kojim putem krenuti. Sjeti me se kada moje molitve postanu kratke i kada više nemam riječi, kada mi ostaje samo Tvoje ime. Ne tražim da me se sjetiš zato što sam uvijek bio vjeran. Nisam. Bilo je padova, pogrešaka i lutanja. Ali vjerujem da je Tvoje srce veće od svega što sam pogriješio. Kad padnem, nemoj me mimoići. Kad se udaljim, potraži me. Kad više nemam snage govoriti, čuj i ono što šuti u meni. Tako Ti je govorio i razbojnik s križa: ”Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.” Nije imao čime opravdati svoj život. Nije imao vremena početi ispočetka. Imao je samo vjeru da ga Ti još uvijek možeš primiti. I nisi ga odbio. Zato vjerujem da Tvoja ljubav nikada ne dolazi prekasno. Nijedna noć nije toliko tamna da u nju ne može ući Tvoje svjetlo. Nijedan čovjek nije toliko daleko da ga Ti ne možeš pronaći. Sjeti me se, Gospodine, kada sam radostan i kada me boli. Sjeti me se kada me drugi zaborave. Neka mi tada bude dovoljno znati da me Ti poznaješ po imenu. Sjeti me se i onda kada pomislim da nisam vrijedan Tvoje blizine. Ne dopusti da me moja prošlost uvjeri da za mene više nema puta prema Tebi. Ti znaš sve što nosim u sebi, i ono dobro i ono što bih najradije sakrio. Pred Tobom ne moram biti bolji nego što jesam; trebam samo imati hrabrosti ostati uz Tebe. A kada jednom dođe moj posljednji čas, neću imati mnogo toga reći. Samo ću Ti ponovno povjeriti onu istu molitvu koja me pratila kroz život: Sjeti me se, Gospodine.