Sačuvajte mi svoje prijateljstvo, zaustavite vrijeme, neka još malo potraje ova blizina, ovi pogledi, ova radost što smo se pronašli na istome putu. Ne žurite s odlascima. Još toliko toga nismo jedni drugima rekli, još toliko smijeha ostalo je u nama, toliko zagrljaja čeka svoje ruke. Prolazi obličje ovoga svijeta. Već vidim kako se mijenjaju naši dani, kako godine neprimjetno odnose ono za što smo vjerovali da će uvijek biti naši. A ja bih htio sačuvati vaša lica, vaše glasove, naše male razgovore, sve one trenutke u kojima nismo ni slutili koliko smo sretni. Zaustavite vrijeme, barem dok smo zajedno. Neka nas život još ne razdvoji, neka se naši putovi još malo dodiruju. A kada jednom svatko pođe svojom stranom, ponesite nešto od mene, kao što ću ja ponijeti nešto od vas. I Ti, Gospodine, koji poznaješ svako naše prijateljstvo, ne dopusti da ljubav završi ondje gdje završava vrijeme. Jer ako već mora proći obličje ovoga svijeta, neka ne prođe ono najljepše što smo jedni drugima bili. Sačuvaj nam mjesto za susret u svojoj vječnosti. Tamo gdje više nitko neće morati reći: Ostani još malo.