Isusove riječi: ”Carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje” (Mt 21,28–32) snažno pogađaju čovjeka koji misli da je dovoljno biti blizu svetoga, poznavati Božju riječ i govoriti: ”Da, Gospodine”. Prispodoba o dvojici sinova pokazuje da Bog ne gleda samo ono što govorimo, nego ono što svojim životom činimo. Jedan je rekao ”ne”, ali se predomislio i otišao u vinograd; drugi je rekao ”da”, ali nije otišao. Isus ne opravdava grijeh, nego ističe snagu obraćenja. Carinici i grešnici nisu bili bliže Kraljevstvu zato što su griješili, nego zato što su povjerovali, priznali svoj grijeh i dopustili Bogu da ih promijeni. Oni koji su sebe smatrali pravednima ostali su zatvoreni jer nisu osjećali potrebu za promjenom. Upravo zato riječ ”pretekoše vas” toliko uznemiruje. Čovjek kojega smo možda smatrali izgubljenim može nas prestići na putu prema Bogu. Možda je mnogo puta pao, ali je nakon pada ustao. Možda je dugo govorio Bogu ”ne”, ali je jednoga dana iskreno rekao ”da” i krenuo za njim. A mi možemo godinama govoriti ”Gospodine, Gospodine”, biti u crkvi, poznavati molitve i stajati blizu oltara, a ipak ne dopustiti Evanđelju da promijeni naše srce. Zato ne treba olako suditi čovjeku koji je pao. Ne znamo što se događa između njegova srca i Boga. Možda će upravo onaj kojega smo stavili na posljednje mjesto prvi zaplakati nad svojim životom, vratiti se Ocu i krenuti putem obraćenja. Pred Bogom nije presudno kakvu smo sliku o sebi izgradili niti koliko smo puta rekli da vjerujemo. Presudno je dopuštamo li mu da nas danas promijeni. U kraljevstvo Božje ne ulazi se starom reputacijom, nego obraćenim srcem.