Želimo da se stvari dogode onako kako smo zamislili. Ali život nas često iznenadi – dogodi se nešto što nismo očekivali i tada više nismo sigurni što učiniti. U takvim trenucima možemo reći: ”Povedi me, Gospodine, putem vječnim.” Gospodine, ja ne vidim sve, ali Ti vidiš. Ja ne znam što me čeka, ali Ti znaš. Zato me vodi. Ponekad će nas Bog voditi putem koji nam se sviđa, a ponekad putem koji ne razumijemo. Bit će dana radosti, ali i dana tuge. Bit će trenutaka kada ćemo osjećati njegovu blizinu, ali i trenutaka kada će nam se činiti da je daleko. No, Bog ne traži od nas da uvijek budemo jaki. Ne moramo znati što nas čeka sutra. Dovoljno je znati da Bog ide s nama. I kada nam se čini da je sve stalo, Bog već otvara novi put. I kada nakon teških dana ponovno svane jutro, možemo krenuti dalje s vjerom da nijedan naš korak nije uzaludan. Pred nama uvijek ostaje nada. Ostaje novi dan, nova prilika i Božja ruka koja nas ne prestaje voditi. Zato krenimo hrabro. Ono najljepše možda još nije iza nas, nego tek dolazi. Povedi me, Gospodine. Kad ne znam kamo, pokaži mi put. Kad se umorim, daj mi snage. Kad se udaljim, vrati me k sebi. Kad se bojim, podsjeti me da nisam sam. I vodi me kroz ovaj život putem koji vodi k Tebi – putem vječnim.