Kad je Isus došao do Lazarova groba, zaplakao je. A ljudi koji su ga gledali rekli su: ”Gle, kako ga je ljubio!” Isusove suze govore da mu čovjekova bol nije svejedno. Nije ravnodušan pred grobom svoga prijatelja. Plače jer ljubi. Ali Isus nije došao samo plakati s nama pred našim grobovima. Došao je učiniti nešto što nitko od nas nije mogao učiniti: ući u našu smrt i otvoriti nam put u život. Zato Lazarov grob već pokazuje prema križu. Kod Lazarova groba Isus plače zbog smrti onoga koga ljubi. Na križu Isus umire za onoga koga ljubi. Kod Lazarova groba ljudi govore: ”Gle, kako ga je ljubio!” A pod križem kao da cijelo čovječanstvo može ponoviti iste riječi: ”Gle, kako nas je ljubio!” I tu više nije riječ samo o Lazaru. Riječ je o meni, o tebi, o svakom čovjeku. Ako ikada posumnjaš jesi li Bogu važan, ako se pitaš koliko mu vrijediš, pogledaj na križ. Jer križ je Božji odgovor. Toliko vrijediš Bogu da nije ostao samo uz tvoj grob i plakao. Ušao je u grob zbog tebe – da ti grob ne bi bio posljednja riječ.