Pjevam ti, Gospodine, za dane koje sam razumio, ali i za one koje još uvijek nosim kao pitanje. Zahvaljujem ti za ruke koje su me podigle, za ljude koje si mi darovao, za vrata koja si otvorio, ali i za ona koja si zatvorio da ne odem tamo gdje bih mogao izgubiti sebe. S vremenom sam počeo razumijevati da nisi bio prisutan samo u lijepim trenucima, nego da si bio i u mojoj tišini, onda kada te nisam znao prepoznati. Bio si sa mnom u samoći, ostao i onda kada su drugi ”morali” otići. Zato Ti ne dolazim s velikim riječima. Donosim Ti sebe, ovakvog kakav jesam: sa zahvalnošću i s ranama, s vjerom i pitanjima, s onim što sam izgubio i s onim čemu se još uvijek nadam. Moj život nije savršen. U njemu ima i jutra i tame, i smijeha i suza, i sigurnosti i pitanja. Ali dok god će u meni ostati barem jedan dah, taj dah će biti moja molitva, zahvalnost, pjesma tebi, Gospodine, jer sve što jesam, jesam zbog Tebe.