Ostat ću, Kriste, pred tvojim vratima, i kada zvijezde nestanu s neba. Ne moraš otvoriti samo zbog mene, niti mi dati više nego što treba. Samo želim da znaš da sam još uvijek tu, da nisam otišla i da te nisam prestala voljeti. Kad su se vrata zatvorila, ostala sam sama u tišini noći. U mojoj svjetiljci vatra je dogorjela, ali nisam mogla od tebe poći. Nisam te došla moliti za svoje pravo, ni objašnjavati zašto kasnim. Samo sam htjela da još jednom znadeš: i bez svjetiljke ljubav u meni sja. Možda će proći još mnoge duge noći, možda će jutra svanuti bez nas. Ali ja ću čuvati u svojoj tišini ono što moje srce prepoznaje kao tvoj glas. Neću te pitati zašto nisam ušla, ni zašto si drugima otvorio dom. Ako je ljubav slobodna i sveta, neka i moja ostane takva pred tobom. Ponestalo mi je ulja, ali ne i čežnje. Ugasila se svjetiljka, ali srce nije. I ako me pitaš što još ovdje tražim, reći ću ti tiho: samo tebe. Ne tražim nagradu, ni mjesto za stolom, ni vječnost bez tuge, ni život bez boli. Ako će ljubav biti razlog tvoga dolaska, bit ću tu, pred vratima, Kriste, jer još uvijek te volim. Ponekad osjećam da ostao sa mnom pred zatvorenim vratima. Teško mi je povjerovati da bi tvoje srce moglo zaboraviti nekoga tko te toliko ljubi. Mislila sam da sam ostala sama, ali Ti si bio pokraj mene, nježno čuvajući moju slobodu, moje slabosti i moju malu, nesavršenu ljubav. Možda si me upravo tu, u mojoj izgubljenosti, najnježnije ljubio. Nisi tražio da najprije pronađem pravi put kako bi mi se približio, hodao si sa mnom i onda kada nisam znala kamo idem. Pred zatvorenim vratima počela sam shvaćati koliko si mi zapravo bio blizu. Ako jednom iziđeš, naći ćeš me pred vratima. I ako me ne pogledaš, ostat ću tu. Jer nisam došla samo radi neba, došla sam, Kriste, radi tebe. A ako se vrata nikada ne otvore onako kako sam zamišljala, neće se ugasiti ljubav srca mojega. Neću požaliti što sam ostala, jer ljubav ne prestaje biti ljubav samo zato što još nije dočekala zagrljaj. Možda ćemo jednoga dana, ti i ja, zajedno otvoriti vrata onima koji još uvijek čekaju. Onima kojima je ponestalo ulja, nade i snage. Možda ćemo im reći da nijedna iskrena čežnja nije zaboravljena i da nijedna ugašena svjetiljka ne može ugasiti tvoju ljubav. I tada će možda i moja mala svjetiljka ponovno zasjati, ne od ulja koje mi je ponestalo, nego od ljubavi koja nikada nije prestala gorjeti. Tada mi ne moraš ništa reći ni pitati me. Prepoznat ćeš me po jednoj jedinoj riječi, po srcu koje je ostalo čekati. Samo ću ti se nježno nasmiješiti i šapnuti: ”Nisam otišla, Kriste. Čekala sam te. Nisam mogla otići od Tebe, ljubavi moja”.