Oprostio si mi, Gospodine, onda kada ni sam sebi nisam znao oprostiti. Poznavao si moje grijehe, moje padove i skrivene rane, ali me nisi odbacio. Pogledao si me pogledom koji sve zna i koji, unatoč svemu, još uvijek ljubi. Nisi prebrojavao moje padove niti si me nazvao mojom prošlošću. Ondje gdje sam ja vidio krivnju, Ti si vidio srce koje se još može vratiti. Ondje gdje su bile suze, Ti si primio molitvu koju nisam znao izgovoriti. Mnogo si mi oprostio, Gospodine. Zato sada razumijem riječi: „Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo.“ Tko iskusi oproštenje, počinje drukčije ljubiti. Ne zato da bi zaslužio Božju ljubav, nego zato što je otkrio da je već ljubljen. Možda ću ponovno biti slab. Možda ću ponovno pasti. Ali želim pamtiti da nisam samo zbroj svojih padova. Ja sam čovjek kojemu si pružio ruku, kojemu si oprostio i kojemu si otvorio novi put. Zato Ti ne mogu donijeti savršen život. Mogu Ti donijeti svoje srce, upravo ovakvo kakvo jest. Oprostio si mi, Gospodine. Uzmi sada ovo moje srce i nauči ga da mnogo ljubi.