Okrijepi me, Gospodine, u predvečerje mojih snaga, dok se dan polako povlači iz mojih očiju. Spusti svoju tišinu na moje nemirne misli, položi dlan na sve što u meni drhti. Neka se moja duša odmori u Tvojoj blizini, poput ptica koja se nakon dugog leta vraća toplini gnijezda. Okrijepi me kapljom svoje vječnosti, dahom koji oživljava i ono što sam u sebi već oplakao. U mojim rukama još ima nježnosti, u mojim očima još ima svjetla, u mom srcu još ima mjesta za Tvoje proljeće. Ne dopusti da mi godine udalje od prvoga zanosa, od one ljubavi koja je nekoć samo Tvoje ime izgovarala kao pjesmu. Okrijepi me, Gospodine. Neka se u meni ponovno razlista ono što je šutjelo. I neka moje srce, umorno od prolaznosti, još jednom zadrhti pred ljepotom što dolazi od Tebe.