Doći će dan kada će srce poželjeti samo jedan trenutak Božje blizine, jedan pogled pun milosrđa, jednu riječ koja vraća mir. Možda ćemo tada poželjeti vratiti vrijeme i ponovno proživjeti one obične trenutke u kojima nam je Gospodin bio tako blizu, a mi Ga nismo prepoznali. A On je već sada ovdje. U tišini koja nas okružuje, u svakom novom jutru, u ljudima koje susrećemo, u ljubavi koju često zaboravljamo darovati. Njegova prisutnost ne traži uvijek velike događaje ni izvanredne znakove. Često se skriva upravo ondje gdje je najmanje očekujemo, u jednostavnosti svakodnevnoga života. Koliko smo puta prolazili pokraj Njegove prisutnosti tražeći nešto veliko, nešto što će nas zadiviti i uvjeriti da je Bog blizu? A On nas je čekao u sasvim običnim trenucima. U susretu koji je tražio malo našega vremena, u čovjeku kojemu je bila potrebna blizina, u tihoj molitvi koju smo odgodili za neki drugi dan. Koliko smo puta odgađali riječ oproštenja, zagrljaj, molitvu, misleći da će sutra biti više vremena za ljubav? A upravo je danas vrijeme koje nam je darovano. Danas možemo otvoriti srce, danas možemo nekome biti blizu, danas možemo ljubiti. Ono što propustimo darovati iz ljubavi ne može se uvijek nadoknaditi nekim budućim danom. Zato se u srcu rađa jednostavna molitva: Ne daj da prođem, a da Te ne vidim. Ne daj da živim, a da Te ne slijedim. Ne dopusti da me svakodnevne brige toliko zaokupe da zaboravim ono najvažnije. Da među tolikim riječima ne čujem Tvoj glas, da među tolikim susretima ne prepoznam Tvoje lice. Gospodine, ne želim čekati dane kada ću Te tražiti u praznini. Želim Te prepoznati danas, dok još mogu otvoriti srce, dok još mogu nekome biti blizu, dok još mogu ljubiti. Želim da moja vjera bude živa u malim djelima dobrote, u milosrđu koje ne osuđuje, u praštanju koje oslobađa i u ljubavi koja se ne umara darivati. Nauči me živjeti budna srca, ne u strahu od onoga što dolazi, nego u radosti što si sa mnom, i onda kada Te ne osjećam. Jer Tvoja blizina ne prestaje onda kada moje srce zašuti, niti Tvoja ljubav nestaje onda kada je ne uspijevam prepoznati. I dok imam danas, dok svjetlo još sja, želim živjeti s Tobom. Ne čekati neki drugi dan da bih Ti otvorio srce, ne tražiti Te samo onda kada mi je teško, nego Te ljubiti u svakom trenutku koji mi daruješ. Ostani, Isuse, ljubav moja sva. Neka ne prođe nijedan moj dan bez Tebe, neka ne prođe nijedan susret bez ljubavi. A kada jednom dođu dani čežnje, neka moje srce ne žali za propuštenom blizinom, nego neka u toj čežnji prepozna Tebe, kojega je već ovdje, u tišini svakodnevnoga života, naučilo ljubiti.
