Kako je utješno znati da je Gospodin milostiv, milosrdan i pravedan! U Njemu naša duša nalazi mir, osobito onda kada život zamrači naše korake, kada ponestane snage i kada srce zaboli. Upravo tada Njegova ljubav vraća svjetlost u naše dane i budi nadu koja ne prestaje. Gospodin ne odbacuje onoga tko pada. On poznaje naše slabosti, naše skrivene boli i sve one trenutke kada nam je teško nastaviti dalje. Ne gleda samo naše pogreške, nego srce koje Ga iskreno traži. Njegovo milosrđe nježno podiže, oprašta i ponovno otvara put prema životu. Koliko je samo lijepa sigurnost da smo u Njegovim rukama! Kada nas umore životni dani, kada tišina ispuni naš dom i kada se učini da smo ostavljeni, On ostaje blizu. Njegova prisutnost ne ovisi o našim osjećajima. I onda kada Ga ne osjećamo, On nas ljubi, čuva i vodi. Pravedan je Gospodin u svemu što čini. Njegova istina vječno sjaji, a Njegova pravednost nikada nije odvojena od ljubavi. Zato pred Njim ne trebamo skrivati svoje srce. Možemo Mu donijeti svaku radost, svaku suzu i svaku bol, sigurni da će nas razumjeti. ”U Njegovim rukama život je moj, u Njegovu srcu nalazi se dom.” Neka ove riječi postanu naše svakodnevno pouzdanje. Jer što može biti ljepše od života u kojem znamo da smo ljubljeni, prihvaćeni i nikada zaboravljeni? Gospodine, predajem Ti svoje dane, svoje slabosti i svoje nade. Kada posrnem, podigni me. Kada me obuzme nemir, daruj mi svoj mir. Kada se umorim, podsjeti me da nisam sam. Jer nema ljepšeg puta na ovome svijetu nego živjeti u Tvome zagrljaju, Gospodine, milostivi, milosrdni i pravedni!