”Milošću Božjom jesam što jesam, i njegova milost prema meni ne bijaše uzaludna.” (1 Kor 15,10) Ne moram biti netko drugi niti neprestano dokazivati svoju vrijednost. U mom životu ima slabosti, pogrešaka, promašaja i mnogo toga što bih danas učinio drukčije. Ali ima i milosti. Bog nije čekao da postanem savršen da bi me zavolio. Pronašao me tamo gdje jesam, prihvatio me, podigao i nastavio sa mnom. Zato, kada pogledam svoj život, ne mogu reći da sam sve postigao sam. Ako sam ustao nakon pada, bila je to milost. Ako nisam odustao, milost. Ako još vjerujem, ako još mogu ljubiti i početi iznova, i to je milost. Zato se ne moram stidjeti onoga što jesam. Moje pogreške nisu cijela moja priča, niti moja prošlost određuje sve ono što mogu postati. Nisam samo ono što sam bio. Ja sam i ono što Božja milost još uvijek čini od mene. I zato molim: Gospodine, neka Tvoja milost prema meni ne bude uzaludna. Neka od svega što sam od Tebe primio nastane nešto dobro.