Svako jutro, Gospodine, dočekujem kao dar Tvoje ljubavi. U tišini novoga dana, prije nego što me zaokupe brige i obveze, želim zastati pred Tobom i zahvaliti Ti za život, zato što znam da ni u jednom njegovu trenutku nisam izvan Tvoje ljubavi. Sve što je zemaljsko nosi u sebi prolaznost – radosti se izmjenjuju s tugama, snovi se mijenjaju, dragi ljudi odlaze, a i mi sami polako učimo kako ništa ne možemo zadržati zauvijek. Ipak, ta prolaznost ne umanjuje ljepotu života. Naprotiv, podsjeća me koliko je dragocjeno ono što mi je danas darovano i koliko je važno ljubiti dok za to imam vremena. Ne molim Te, Gospodine, za život bez križa, nego za srce koje se pod njegovom težinom neće zatvoriti. Kada ne razumijem ono što mi se događa, pomozi mi da ne izgubim povjerenje u Tebe. Kada mi se čini da šutiš, podsjeti me da Tvoja prisutnost ne ovisi o tome osjećam li je ili ne. Ti si sa mnom i onda kada Te ne uspijevam prepoznati. Oslobađaj me, Gospodine, od potrebe da sve bude po mojoj volji. Uči me ljubiti bez računice, praštati i onda kada nije lako, biti blizak čovjeku bez očekivanja da mi se uzvrati istom mjerom. Daj da moja vjera ne ostane samo na lijepim riječima, nego da se prepoznaje u načinu na koji živim, govorim i postupam s drugima. Sve više shvaćam da vrijednost života nije u onome što uspijemo steći ili sačuvati za sebe, nego u ljubavi koju smo spremni podijeliti. Jer ljubav je Tvoja bolja od života, Gospodine. Zato Te molim da u vremenu koje mi je darovano naučim istinski živjeti, ljubiti i biti Tvoj. A sve ono što ne uspijem dovršiti, s povjerenjem prepuštam Tebi.