U osnovi smo društvo licemjera, ljudi s malo rasuđivanja, zadovoljni površnom vanjštinom, ljudi koji kriju svoje pravo ”ja”, i koji se u isto vrijeme predstavljamo kao visoko moralne osobe. Pitanje koje su pismoznanci i farizeji, pobornici formalne točnosti, uputili Isusu: ”Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?” (Mk 7,1-23) ide u tom smjeru. Mnogo ih je koji govore da su dobri, a iz njihovih srdaca dolaze zavist, ogovaranje, mržnja i ljutnja. Formalno, na izvana, su super, a ustvari isijavaju iskonstruiranu i lažnu sliku o sebi. Vrlo često se postavljaju kao suci drugima, napadajući njihovu nesavršenost, a grozniji su od njih. Nažalost, često se takvo ponašanje najjasnije očituje u crkvenom kontekstu. Isusove riječi: ”Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske”, poziv su svakome da se zapitamo radimo li na lažnoj slici o nama ili vodimo računa da nam život bude vjerodostojan.