Ima u meni jedna čežnja, tiha kao more pred svitanje. Čežnja za Tobom, Gospodine, za Tvojom blizinom, za mirom u kojem srce pronalazi svoj dom. Prati me kroz dane, u trenucima radosti i u satima samoće, kada sve utihne i kada pred Tobom ostajem sa svojim mislima, nadama i neizgovorenim molitvama. Ponekad Te tražim u tišini jutra, u ljepoti običnoga dana, u blagosti susreta koji ostavljaju trag u duši. A ponekad, kada život postane težak i kada se umore moje snage, poželim samo osjetiti da si blizu, da mogu nasloniti svoje nemire na Tvoju ljubav i pronaći spokoj koji mi toliko nedostaje. Koliko je samo trenutaka prošlo u kojima sam Te mogao jasnije prepoznati, koliko dana u kojima sam dopustio da me brige udalje od Tebe. Ipak, negdje duboko ostala je želja da Ti se vratim, da ponovno osjetim jednostavnost molitve i radost srca koje zna komu pripada. U meni živi i nada da će sve ono što danas ne razumijem jednom pronaći svoj smisao. Da nijedna suza, nijedno iskreno traženje i nijedna molitva izgovorena u samoći neće ostati izgubljena. Da ćeš i kroz moje slabosti pronaći put do onoga što je u meni dobro, iskreno i spremno ljubiti. Gospodine, želim Te prepoznati u ljudima koje susrećem, u dobroti koju mogu darovati, u oproštenju koje još nisam izgovorio. Želim da moja vjera bude prisutna u svakodnevici, u malim djelima ljubavi, u strpljivosti i razumijevanju, u svemu onome što život čini ljepšim i bližim Tebi. A kada se spusti večer i kada se utiša žurba protekloga dana, ostaje u meni ona ista čežnja. Da budem bliže Tebi nego jučer, da moje srce ne izgubi osjetljivost za Tvoju prisutnost i da u svemu što dolazi sačuvam povjerenje u Tvoju ljubav. Ne znam koliko mi je još dana darovano ni kakvim će me putovima život voditi, ali znam da ne želim izgubiti ono što me iznutra povezuje s Tobom. Neka me ta čežnja čuva od ravnodušnosti, neka me vraća kada zalutam i neka u meni uvijek ostane mjesta za Tvoj glas. I kada jednom dođe trenutak u kojem će završiti svi moji zemaljski putovi, kada više ne bude novih jutara ni večeri, želim pred Tebe donijeti srce koje Te nije prestalo tražiti. Sa svim svojim slabostima, neispunjenim nadama i ljubavlju koju sam pokušavao živjeti. Tada, Gospodine, neka se ostvari ono za čim sam cijeloga života čeznuo: da Te vidim, da budem s Tobom, da više ništa ne stoji između Tvoje ljubavi i mojega srca.