Gospodine, Ti si moje sigurno mjesto. Tamo gdje ne moram skrivati svoje suze, gdje ne moram biti snažan i gdje moje šutnje imaju glas. Ti poznaješ umor moje duše, misli koje me opterećuju i rane o kojima nikome ne govorim. Ne uklanjaš uvijek moje križeve, ali mi daješ snagu da ih nosim. U Tebi ne moram tražiti riječi, dovoljno je samo biti pred Tobom. Znam, Gospodine, da me nikada nećeš napustiti. Ti si moje utočište, moj mir i moja nada. Mjesto gdje se moje srce uvijek može vratiti. I kada više ne budem imao snage ni za molitvu, ostani uz mene, Gospodine. Nauči me vjerovati i onda kada ne razumijem, nadati se i onda kada ne vidim izlaz. Neka Tvoja blizina bude tiha utjeha mojoj duši, a Tvoja ljubav svjetlo u mojim tamama. Ne tražim život bez boli, nego srce koje će i u boli prepoznati Tvoju prisutnost. Jer dok si Ti sa mnom, nijedna samoća nije potpuna, nijedna suza zaboravljena i nijedan križ pretežak da ga zajedno nosimo. U Tvoje ruke stavljam sve što jesam, sve što me boli i sve čemu se nadam. I ostajem u miru, jer znam da sam u Tebi ljubljen, prihvaćen i zauvijek siguran.