Evo dolazim, Gospodine. Donosim Ti sebe onakva kakav jesam. Donosim Ti svoje umorno srce, svoje boli, svoje promašaje i sve ono što nije bilo kako sam želio. Donosim Ti i pitanja na koja još nemam odgovora, trenutke kada sam bio slab i puteve na kojima sam se izgubio. Ali ne donosim Ti samo ono što boli. Predajem Ti i ono dobro u sebi. Svoje darove, svoje sposobnosti, svoju želju da činim dobro, sve trenutke u kojima sam znao voljeti, pomoći, oprostiti i ostati vjeran. I to pripada Tebi. Ne želim pred Tobom skrivati svoje slabosti, ali ne želim ni zaboraviti koliko si dobra već stavio u moj život. Zato Ti predajem sve: ono čega se stidim i ono zbog čega sam zahvalan, svoje padove i svoje ustajanje, svoje rane i svoju snagu, ono što sam izgubio i ono što još uvijek nosim u sebi. Ne znam što me čeka sutra. Bit će možda novih križeva, ali bit će i novih radosti. Bit će trenutaka kada ću trebati Tvoju ruku, ali i trenutaka kada ću ja moći pružiti svoju ruku drugome. Evo dolazim, Gospodine. Vodi me i učini dobrim ono što Ti danas predajem.