Drugi joj raspliće kosu, a ja joj u mislima milujem lice. U tišini koja ostaje između sjećanja i snova još uvijek osjećam njezinu blizinu. Drugi joj šapuće nježne riječi, a moje ih srce izgovara u tišini, tamo gdje njezino ime nikada nije prestalo živjeti. Kada se noć spusti i sve utihne, drugi je grli, a ja je grlim u svojim snovima. Dok joj drugi usne poljupcima budi, ja je čuvam u svojim molitvama, u onim tihim trenucima kada duša govori ono što usne više ne mogu izgovoriti. Ne zna on koliko ljubavi stane u jedno ime koje se ne izgovara. Ne zna koliko duša može boljeti kad voli, a ništa ne traži. Koliko se nježnosti može sakriti u jednom sjećanju, koliko neizgovorenih riječi ostaje u srcu koje još uvijek pamti njezin pogled, njezin osmijeh i toplinu njezine blizine. Neka joj ruke njegove budu nježne. Neka joj srce nikada ne slomi. Neka joj pruži sve što ja nisam mogao, neka je voli i kad mladost prođe, kada godine promijene lice, kada kosa izgubi svoj nekadašnji sjaj, a život donese tišinu drukčiju od one koju danas poznaje. Ponekad je ljubav šutjeti i patiti, a ipak željeti da drugi bude sretan. Nositi nečije ime duboko u sebi, bez očekivanja, bez zahtjeva, bez glasa. Čuvati ono što je ostalo, ne dotičući ono što više nije naše. I dok joj drugi raspliće kosu, dok uz njega spokojno sniva, ja ću je voljeti bez glasa, onako kako samo duša zna. U svakom tihom sjećanju, u svakom neizgovorenom pozdravu, u svakoj molitvi koja se podigne prema nebu kada noć postane preduga. Ne nadam se povratku. Ne čekam da se ponovno otvore zatvorena vrata. Neke ljubavi ostaju i kada im se zatvore sva vrata. Ostaju u dubinama srca, u uspomenama koje ne blijede, u nježnosti koja ne traži ništa zauzvrat. Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim. On ima njezine dane i noći, njezina jutra i večeri, njezine osmijehe i zagrljaje. A meni ostaje ono što vrijeme ne može odnijeti, ono što ni udaljenost ni šutnja ne mogu izbrisati. I kada se sve riječi izgube, kada utihnu sjećanja i kada godine prekriju tragove nekadašnje blizine, ostat će u dubini duše jedna tiha, neizgovorena istina. Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim. On ima njezine dane i noći, a ja ono što vrijeme ne može odnijeti – ljubav koja ne prestaje.