Herod, tetrarh, u nedoumici je glede Isusa, i pita se: ”Tko je ovaj o kom toliko čujem?” I mi smo u nedoumici. O Isusu znamo ono što smo ‘naučili’ na vjeronauku – rekli su nam da je Bog, da je Spasitelj svijeta, i to ponavljamo, ali malo nas je koji smo ga sreli živog. Sveti Pavao npr. nije išao na vjeronauk, nije upoznao Krista proučavajući teologiju, nego ga je susreo živog na putu u Damask. Kasnije će studirati što je o Njemu naviješteno u Pismima. Pavao kaže sasvim jednostavno i s potpunom sigurnošću - Isus se predao za njega i ljubi ga. I o tome je svima govorio, o ljubavi koju Isus ima za njega. Sjetimo se samo Himne ljubavi. (1 Kor 13) Isus želi da imamo isto iskustvo – da ga susretnemo i dotaknemo, da čujemo Njegov glas – djeca od roditelja, župljani od svećenika. Vjeronauk dolazi kasnije. Metode kasnije. Organizacija kasnije. Aktivnosti kasnije. Prvo je susret s živim Bogom. On mijenja sve. Nakon Petrove propovijedi 3 tisuće ljudi obratilo se i pokrstilo, a bio je priprosti ribar. Zašto? Jer je pričao o živom Gospodinu, bio je svjedok uskrslog Krista i uzor vjere. Mi danas imamo ”profesionalce” – doktore teologije, preuzvišene, prečasne, i velečasne, i ne ide nam jer ”ne tražimo priliku da ga vidimo”. Ispričavamo se da više nisu apostolska vremena, ali zaboravljamo da nam je Isus obećao veća iskustva nego što su ih oni imali: ”Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.” (Iv 14, 12)