Budite jedni drugima dobrostivi, kao što jutro nježno grli dan, kao što sunce dodiruje zemlju i budi život u njoj uspavan. Budite milosrdni jedni prema drugima, kad riječi zabole, kad ponestane sna, kad netko u tišini svoju tugu skriva, a srce mu za malo ljubavi zna. Ne pitajte uvijek tko je prvi ranio, ni čija je riječ ostavila trag, jer ljubav ne broji koliko je dala, već svakome želi ostati draga. Praštajte jedni drugima od srca, i onda kad je teško pružiti dlan, jer svaka oproštena bol u nama otvara vrata za neki ljepši dan. Neka vam pogled bude pun topline, neka vam ruke donose mir, neka u svakom susretu s čovjekom procvjeta dobrote najljepši cvijet. Ako vas netko povrijedi, ne vraćajte ranom, ako vas zaborave, ne gasite svoj sjaj, jer ljubav koja dolazi od Boga i usred zime može donijeti maj. I kada jednom utihnu sve riječi, kad prođu godine, radosti i bol, ostat će ono što smo srcem dali, svaki oprost, svaki zagrljaj i stol. Jer Bog nas nije ljubio po zasluzi, niti je čekao da budemo savršeni, već nam je u Kristu otvorio srce i pokazao kako se istinski ljubi. Zato budite jedni drugim dobrostivi, milosrdni u svakom novom danu, praštajte kao što Bog vama prašta, i ljubavlju liječite svaku ranu.