Evanđelist Luka stavio je u istu cjelinu nekoliko Isusovih uputa koja se tiču odnosa unutar kršćanske zajednice. (Lk 6,39-45) Te iste preporuke nalazimo u evanđeljima po Mateju i Ivanu, ali su raštrkane i izrečene u potpuno različitim kontekstima. Ako ih je Luka stavio zajedno, to je zato što je između njih vidio poveznicu. Dakle, da bismo razumjeli Isusove riječi, moramo otkriti tu poveznicu. Isus uči da kršćani moraju gledati na druge onako kako ih gleda Bog: pogledom koji ne sudi, pogledom koji ne osuđuje, koji se ne raduje kada nađe trun u oku drugoga. Po Njem je trun nešto sasvim beznačajno, ”pljeva što je vjetar raznosi” (Ps 1), i ne broji se… Upravo tako! Gospodin nas uči da ne brojimo tuđe pogreške. Ako ih On ne broji, ne brojimo ih ni mi. ”Nije učenik nad učiteljem”, kaže nam Isus. Kakav Otac, takav sin… To je poveznica! ”Tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.” Ljudi često koriste kritiku drugih kako bi skrenuli pažnju sa vlastitih slabosti i propusta. Najbolje što možemo učiniti je da ne dopustimo da nas to povuče u istu igru. Umjesto da kritiziramo druge, trebali bismo pogledati u vlastito srce i raditi na vlastitom ponašanju. Ne možemo svjedočiti Boga ljubavi, ako nismo na njegovu sliku. Samo srce ispunjeno dobrotom, ljubavlju i vjerom, može rađati dobro.