Došla si bez prava, bez mjesta u redu, sa suzom što skriva godine boli. Nisu te čekali raširenih ruku, ali srce majke ne poznaje granice. Pred Tobom, Isuse, nije tražila čudo za sebe, nego život za dijete koje voli. Kad ljubav klekne, nebo sluša drugačije, jer ljubav nikada ne odustaje. I kad su riječi zvučale kao šutnja, ti nisi otišla. I kad su vrata izgledala zatvorena, ostala si vjerovati. “Ženo, velika je tvoja vjera!” Neka bude kako si vjerovala. Tvoje suze nisu pale uzalud, Bog ih je pretvorio u zoru. “Ženo, velika je tvoja vjera!” Ljubav je bila jača od svake prepreke. Tamo gdje drugi vide kraj, vjera otvara novi put. Koliko je danas takvih žena, Gospodine, što noću mole dok svi drugi spavaju. Majke koje nose križeve svoje djece, žene koje liječe domove svojim srcem. Nitko ne vidi njihove bitke, njihove tihe razgovore s Nebom. Ali Ti vidiš svaku neprospavanu noć, svaki šapat koji postaje molitva. Velika vjera ne viče. Ne dokazuje se riječima. Ona ostaje kad je teško, voli kad boli, nada se kad više nema razloga. I zato je čuješ. “Ženo, velika je tvoja vjera!” Neka ove riječi odjekuju svijetom. Za svaku ranjenu, umornu i vjernu ženu, za svaku majku koja ne prestaje ljubiti. “Ženo, velika je tvoja vjera!” Kad sve izgleda izgubljeno, Tvoja riječ još uvijek podiže čovjeka: “Neka ti bude kako vjeruješ.” Velika nije zato što je bez suza. Velika je zato što ni u suzama nije prestala vjerovati.