Pripremio si mjesto za mene i prije nego što sam mislio doći. Prije nego što sam Te poznavao, Ti si me čekao. Nisi tražio da Ti nešto donesem, samo si otvorio vrata svoga doma i rekao: ”Uđi, želim da si tu.” Dugo sam mislio da od mene nešto tražiš - da moram zaslužiti Tvoj pogled, biti dovoljno dobar, učiniti nešto veliko za Tebe. A Ti si samo želio moju blizinu, želio si me za svojim stolom, želio si podijeliti svoju radost sa mnom. Ali ja sam nažalost često imao nešto važnije za napraviti - svoje njive, svoje puteve, svoje planove. Toliko toga što nije moglo čekati, toliko toga što je izgledalo hitnije od Tebe. I dok sam ja žurio za svojim poslovima, Ti si čekao mene. Čudno je koliko nam je ponekad teško povjerovati da nas Bog jednostavno želi kraj sebe. Lakše nam je vjerovati da nešto moramo učiniti za Njega nego da On želi biti s nama. Lakše nam je donositi darove nego doći praznih ruku. A Ti ne govoriš: ”Dođi kada budeš imao što donijeti.” Govoriš: ”Dođi, želim da si tu.” Gospodine, ako si mjesto čuvao za mene, dolazim. Neću ti donijeti ništa drugo doli sebe. Nemam čime platiti mjesto za Tvojim stolom, niti ga zaslužujem. Evo me - dolazim. Sada znam da nisam samo gost koji se slučajno našao u Tvome domu nego onaj kojega si čekao, onaj kojem si rekao: ”Moja radost neka bude i tvoja.”