Želimo Tebe, Gospodine, a ne samo tvoje darove, ne samo tvoju pomoć u teškim danima, ne samo utjehu kada nas život zaboli. Želimo tvoju blizinu koja vraća smisao kad se sve drugo čini praznim. Želimo tvoje srce koje nas poznaje bolje nego što sami sebe poznajemo. Ništa ne može ispuniti duboku glad za Tobom. Stvoreni smo za beskraj. Stvoreni smo za ljubav koja ne prolazi, i za susrete koji ne završavaju. Zato nam ne trebaju uspjesi, ni priznanja, ni sva dobra ovoga svijeta. Mi želimo Tebe, Gospodine. Želimo Te u jutrima kada se budimo, želimo Te u večerima kada smo umorni od puta. Želimo Te u radostima i u suzama, u trenucima kada smo jaki i u trenucima kada smo slabi. Želimo Te kada molimo i kada ne nalazimo riječi za molitvu. Ljepši si nego što smo mogli zamisliti, bliži nego što smo se usudili nadati i vjerniji nego što smo ikada zaslužili. Zato danas ne tražimo ništa drugo, tražimo samo jedno: ostani s nama, Gospodine, jer sve drugo nije dovoljno. Želimo samo Tebe, Gospodine, jer naše srce pronalazi svoj počinak u tvojoj ljubavi.