Kad svećenik, koji je nekoć s pouzdanjem držao plug svoga poziva, pogleda unatrag, tada se u njegovu srcu otvara bolna napetost između dara i slabosti, između poziva i čovjeka. Neki su, noseći taj teret, odlučili stati. Nisu više mogli vući brazdu. Ipak, onaj koji je jednom stavio ruku na plug Evanđelja ne može je potpuno pustiti. Svećenici koji su ”izišli”, koji su odlučili ”otići”, nose u sebi nešto što se ne može izbrisati. Njihov poziv, iako sada ”utišan”, i dalje ostaje u njima. Mnogi koji su napustili službu svećeništva to nisu učinili lako. U njihovim razlozima često su priče o umoru, osamljenosti, razočaranju, neprepoznatosti i tjeskobi. I zajednica, ako je iskrena, mora priznati da je i sama ponekad zakazala u tome da ih nosi, razumije, i da im pruži ruku. Mnogi svećenici koji su napustili službu, bilo iz umora, bilo iz razočaranja ili zaljubljenosti, kasnije su otkrili da ono što su tražili nisu pronašli. Ne zato što bi Bog kaznio njihovu odluku, nego zato što poziv svećenika ulazi u samu strukturu osobe. Kad jednom primimo sakrament svetoga reda, on nikada ne nestaje, on postaje naš identitet, način na koji ljubimo, razmišljamo, i gledamo svijet. Svećenik je ”obilježen” za vječnost – in aeternum. Taj pečat ne može izbrisati ni ljudska slabost ni odluka da se više ne služi kao svećenik. Čak i ako se pokuša prilagoditi svijetu, onaj koji je jednom služio oltaru više nikada ne može posve živjeti ”običan” život, jer mu je srce zauvijek oblikovano da pripada drugima. Zato bi se moglo reći: takvi se nikad neće prilagoditi svijetu, jer su ”obilježeni svetim”. Svoj će mir pronaći jedino u Bogu koji ih uvijek gleda kao svoje svećenike. Bog ih ne može zaboraviti. Isuse, pastiru dobri, ne zaboravi naše svećenike. Ti si ih pozvao da budu Tvoje ruke među ljudima, Tvoje srce u svijetu, Tvoj glas u Crkvi. Očisti i obnovi u njima prvu ljubav kojom su Ti rekli: ”Evo me.” Kad se umore, daruj im snagu; kad posumnjaju, utješi ih; kad posrnu, podigni ih; kad izgube radost, podsjeti ih da su Tvoji. Neka njihova riječ uvijek bude prožeta Tvojom ljubavlju, a njihovo služenje ispunjeno Tvojom prisutnošću. Učitelju dobri, smiluj se svojim svećenicima.