Zašto ja, Gospodine, kad ima boljih od mene? Zašto mene zoveš imenom kad znaš koliko puta zastanem, koliko puta posumnjam i koliko puta ne budem onakav kakav bih želio biti? Ne znam odgovor. Znam samo da si me pogledao i nisi odvratio pogled. Znam samo da si me pozvao i još me uvijek zoveš. Zašto ja, Gospodine, kad moje ruke nisu uvijek snažne, kad moje riječi nisu uvijek prave, kad se umorim od puta i ponekad se pitam imam li još što dati? A Ti ne tražiš savršenoga. Ti tražiš srce koje će Ti ponovno reći: ”Evo me.” Možda nikada neću razumjeti zašto si prošao baš mojim putem, zašto si se zaustavio pred mojim životom i rekao: ”Pođi za mnom.” Ali možda odgovor nije u tome tko sam ja, nego u tome tko si Ti. Ti poznaješ moje slabosti i ipak me zoveš. Ti znaš sve o meni i ipak mi vjeruješ. Zato više neću pitati jesam li dovoljno dobar. Pitat ću samo: ”Gospodine, gdje me danas trebaš?” I umjesto: ”Zašto ja?”, tiho ću reći: Evo me, Gospodine. Ako me Ti želiš, ja sam Tvoj.