Gospodine… toliko puta ostajem ondje gdje je sigurno. A srce zna da Ti nikada nisi ostao na obali. Vidim Te kako dolaziš kroz moje nemire, kroz pitanja bez odgovora, kroz noći u kojima se bojim vjerovati. I u meni se rađa samo jedna molitva… Zapovjedi mi da dođem k Tebi. Ne zato što mogu, nego zato što Ti zoveš. Zapovjedi mi da dođem k Tebi. Tvoja riječ je jača od mojih sumnji, Tvoj pogled dublji od moga straha. Ako kažeš: “Dođi”, voda će postati put, a moje srce će pronaći mir. Ne želim život u kojem nikada ne riskiram ljubiti. Ne želim vjeru koja ostaje zatvorena u lađi. Želim Te slijediti, korak po korak, i onda kad ne vidim obalu, jer Ti vidiš mene. Nije važno koliko su veliki valovi. Važno je da Ti ne prestaneš govoriti. Zapovjedi mi da dođem k Tebi… jer Tvoj glas nosi ono što moje noge ne mogu. Zapovjedi mi da dođem k Tebi… kad Te gledam, nestaje strah. Kad Te slušam, rađa se nada. Kad Te slijedim, ništa nije izgubljeno. I ako pogled odlutam, vrati me svojim imenom. Ako počnem tonuti, ne dopusti da posljednja riječ bude moj strah. Neka posljednja riječ uvijek bude Tvoje: “Dođi.” Zapovjedi mi da dođem k Tebi. To je jedina sigurnost koju tražim. Ne mirno more, nego Tvoju blizinu. Zapovjedi mi da dođem k Tebi. Jer gdje si Ti, ondje se i nemoguće pretvara u ljubav. Reci samo jednu riječ… i cijeli će moj život koračati prema Tebi. Ne bojim se vode. Bojim se samo života u kojem Te ne slijedim. Zato… zapovjedi mi da dođem.