Sveti Marko piše da je Isus sa svojim učenicima prelazio Galileju, “i nije htio da to itko dozna”. Iako je Mesija, Isus ne traži slavu ili javno priznanje. To nam otkriva duboku pouku o njegovom poslanju: ono nije usredotočeno na izgled ili popularnost, već na poniznost i poslušnost Božjoj volji. Isus je htio nasamo poučavati svoje učenike kako bi ih pripremio za ono što će doći: njegovu muku, njegovu smrt i njegovo uskrsnuće. Svoje je učenike o tome učio, no ‘’učio ih, učio od srijede do petka, al’ se nisu makli dalje od početka.’’ (Zlata Kolarić-Kišur) Pačići. Dok Isus naglašava važnost samoodricanja i žrtve, da stave Boga u središte, bez razmišljanja o vlastitim interesima, oni u međuvremenu raspravljaju o tome tko je najveći. Baš su pačurlija. U Božjem kraljevstvu veličina se ne mjeri moći ili statusom, već poniznošću i služenjem. Sam Isus nam je primjer. On je Gospodin, a postao je sluga, idući tako daleko da je dao svoj život za nas.