Najčešće primjećujemo izvanjske stvari drugih: izgled, uspjeh, ponašanje ili ulogu koju imaju u društvu, i zbog toga nam se često dogodi da nekoga podcijenimo ili precijenimo. Promiče nam najdublje, prava vrijednost, koja se skriva u duši, u onome što samo Bog vidi. Biblija nas na to podsjeća po proroku Samuelu, koji je morao izabrati kralja između Jesejevih sinova. Prorok je počeo od snažnih i visokih, ali mu je Bog rekao: ”Ne gledaj na vanjštinu, ni na visinu stasa… Bog ne gleda kao čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.” (usp. 1 Sam 16,7) Budimo puni poštovanja prema drugima, makar nam i ne izgledali kao najbolji. Vrijednost drugih ne ovisi o našoj procjeni, nego o Božjoj ljubavi koja ih je stvorila i otkupila. Nitko nije bezvrijedan, nitko nije suvišan i nitko nije slučajan.