Puno vremena provodimo s ljudima s kojima nismo u braku. S njima dijelimo svakodnevicu, misli i osjećaje, često i više nego s onima s kojima smo najdublje povezani. Na tim se mjestima pune naša srca i naše glave, oblikuju se pogledi na život, očekivanja i način na koji razumijemo ljubav i odnose. To samo po sebi nije loše, jer smo društvena bića i potrebni su nam susreti, razgovori i razmjena. No, problem nastaje onda kada ti odnosi počnu tiho zauzimati prostor koji pripada obitelji i bračnoj bliskosti – riječi više ne izgovaramo kod kuće, povjerenje lakše dajemo drugdje, osjećaje razumijevanja tražimo izvan vlastitog doma. Sve to polako može isprazniti odnos u kojem bismo trebali najviše biti prisutni. Ne primjećujemo to odmah, ali s vremenom osjetimo udaljenost. Ova stvarnost nas poziva na budnost. Važno je osvijestiti si gdje trošimo svoju pažnju, kome darujemo svoje vrijeme i s kim dijelimo ono najdublje u sebi. Jer odnosi koje hranimo postaju odnosi koji nas oblikuju, a obitelj i brak traže da im se vraćamo, iznova i strpljivo, kako bi upravo ondje gdje živimo svakodnevicu, srce ostalo živo. Ako smo u braku, centar našega života neizbježno se postavlja u odnosu sa ženom ili mužem. U praksi to znači da bračni odnos ne ostaje na rubu, kao jedna od mnogih obaveza, nego postaje mjesto iz kojeg se polazi i kojemu se vraća, mjesto gdje se donose važne odluke i gdje se traži smisao onoga što živimo izvan kuće. Trebamo staviti supružnika u centar. Možemo li to? Možemo, ali ne bez borbe i bez odricanja, jer život nas stalno vuče na druge strane. Posao, prijatelji, obaveze, tuđe potrebe i vlastite ambicije lako zauzmu središte – srce se puni drugdje, a brak ostaje na ostacima snage i vremena. Staviti ženu ili muža u centar znači odlučiti da se s njom ili s njim dijeli najvažnije – misli, strahovi, radosti i rane, čak i onda kada je lakše to podijeliti s nekim trećim. To znači vratiti se kući ne samo tijelom, nego i dušom. Takva odluka ne uklanja krize, ali daje smjer. I upravo u tom smjeru, koji se bira iz dana u dan, brak prestaje biti samo okvir života i postaje njegov živi središnji prostor.