Sjećaš li se dana kad si me prvi put pronašao, kad je moje srce gorjelo samo za Tebe? Kad su moje ruke bile prazne, a duša puna mira, kad sam znao da sam dovoljan za sve? Tada nisam tražio velike odgovore, samo sam hodao uz Tebe kao dijete, siguran da me vodiš svojim putem. I sada stojim pred Tobom, i čujem Tvoj tihi glas u dubini srca: Vrati se prvoj ljubavi, vrati se izvoru gdje te čekam Ja. Vrati se onom pogledu koji je znao vjerovati bez pitanja, vrati se prvoj ljubavi, vrati se nježnosti mojih dlanova. Nisam te prestao ljubiti ni jednog dana, vrati se, dijete moje, vrati se doma. Koliko sam puta zalutao u vlastite planove, tražeći sreću na dalekim putovima, a Ti si strpljivo ostajao pokraj mene, čuvao svjetlo dok sam hodao kroz noć. Kad su se ugasile moje sigurnosti, kad su riječi postale preslabe za molitvu, Tvoja me ljubav tiho podizala, kao voljeno dijete. I sada znam da me zoveš, ne prijekorom nego milosrđem. Ne tražiš od mene savršenstvo, nego srce koje se predaje. Ne tražiš ni velike riječi, nego da ti ponovo otvorim vrata. Još uvijek nosiš moje ime urezano u svoje dlanove. Još uvijek za mene pripremaš zoru, još uvijek me čekaš s ljubavlju.