Neki optužuju Isusa da istjeruje demone uz pomoć demona. Ova optužba, kad vidimo sve što Isus čini, očito ne stoji… Čemu onda ovakvi komentari? Zašto? Izliječio je njemaka, a gledatelji traže da im dade još znakova. U stvarnosti, oni znakove uopće ne trebaju, jer ih ne žele vidjeti, jer se boje onoga što bi se dogodilo kad bi priznali Isusov autoritet – boje se jer bi morali promijeniti svoje živote. Traže znakove, i optužuju – jer se ne žele obratiti. Ove ljude možemo, i to s pravom, kritizirati, ali, priznajmo, i mi im često sličimo. Razmislimo samo o isprikama koje dajemo kada puštamo da naša mala zadovoljstva zauzimaju mjesto Boga, kada tražimo opravdanja koja ostavljaju našu savjest više ili manje mirnom. Zbog straha od posljedica radikalnijeg života, izbjegavamo Krista, i zahtijevamo od Njega ”jasnije” znakove kako bismo bili sigurni da stvarno On želi da se posvetimo župi ili nekim drugim evangelizacijskim zadacima, a ustvari - bojimo se ”ići do kraja”. Snažan čovjek, ”koji čuva palaču”, o kojem Isus govori, je ustvari poziv na autentičnost i iskrenost. Onaj tko nastoji živjeti svoj kršćanski život gledajući Isusa bez predrasuda, bez unaprijed postavljenih granica, taj je jak čovjek. Najgore patnje i poteškoće samo će ga približiti Kristu. Taj čovjek je sposoban promijeniti svoje mišljenje, dopustiti da ga Krist i njegovi ljudski posrednici iznenade ili uvjere. Onaj, naprotiv, koji dopušta da u njemu rastu kompromisi, koji prihvaća sumnjiva opravdanja, je slab čovjek. Na dan nevolje, iskušenja ili patnje, bit će razbijen. Budući da nije htio gledati u Krista i slijediti ga, na kraju će ga se odreći u ime drugih interesa.