Marija Magdalena nosila je tešku prošlost. Evanđelje ne otkriva pojedinosti, ali jasno kaže da je Isus iz nje istjerao sedam zloduha. To je dovoljno da shvatimo kako je bila žena duboko ranjena i zarobljena nečim što sama nije mogla pobijediti. Biblijski broj sedam označava puninu, pa taj podatak govori o dubini njezine patnje, a još više o veličini Božjega zahvata. Kroz stoljeća su mnogi pokušavali ispuniti praznine i poistovjetiti Mariju Magdalenu s grešnicom koja je Isusu pomazala noge ili sa ženom uhvaćenom u preljubu. Evanđelja to nikada ne tvrde. Ona ostaje Marija iz Magdale – žena koju je Isus oslobodio i kojoj je vratio život. Upravo zato njezina prošlost nije razlog srama, nego početak svjedočanstva. Da nije upoznala dubinu vlastite tame, možda nikada ne bi tako snažno upoznala svjetlo Kristove ljubavi. Onaj kome je mnogo oprošteno, mnogo ljubi. To se na Mariji Magdaleni ispunilo do kraja. Od dana kada ju je Isus oslobodio, više ga nije napuštala. Hodala je za njim galilejskim putovima, slušala njegove riječi i služila njemu i učenicima. Ljubav koju je primila pretvorila se u vjernost koja nije ustuknula ni pred križem. Dok su mnogi pobjegli, Magdalena je ostala. Dok su drugi izgubili nadu, ona je u zoru krenula prema grobu. Nije još vjerovala u uskrsnuće, ali je vjerovala Ljubavi. Zato je upravo njoj Uskrsli prvi izgovorio ime. Tako je žena koja je nekoć bila zarobljena postala prva navjestiteljica najveće vijesti u povijesti. Bog ju je preobrazio. Ono što je nekoć bilo znak njezine nemoći postalo je svjedočanstvo njegove milosti. Marija Magdalena tako ostaje trajni znak nade svakome tko misli da ga njegova prošlost zauvijek određuje. Posljednju riječ uvijek ima Isusova ljubav.