Vjeran svećenik ne živi za sebe, njegovi su dani darovani drugima. Kroz tišinu molitve i žamor svakodnevice nosi ljude u srcu pred Boga. Kad mnogi traže put, on strpljivo pokazuje smjer. Kad se srca umore, njegova riječ postaje utjeha, a njegova prisutnost znak da Bog nije daleko. Ne broje se njegove godine, nego tragovi dobrote koje je ostavio. Ne mjere se njegove propovijedi, nego srca koja je ohrabrio. Ne pamte se svi njegovi koraci, ali ostaje ljubav kojom je hodao. Vjeran svećenik nalik je svijeći koja tiho izgara da bi drugima dala svjetlo. Njegova snaga nije u buci, nego u vjernosti. Njegova veličina nije u časti, nego u služenju. I kada jednoga dana utihnu njegove riječi, govorit će njegova djela, molitve koje je izrekao, suze koje je obrisao i nade koje je probudio. Jer život vjerna svećenika ostaje zapisan u Božjem srcu i u srcima ljudi koje je ljubio poput dobrog pastira.