Mojsijeva majka zvala se Jokeveda (hebr. Yokheved), iz Levijeva plemena. Bila je žena Amrama i majka troje djece: Mirjam, Arona i Mojsija. Njezino ime spominje se u Knjizi Brojeva (26,59). U vrijeme kad je faraon naredio pogubljenje muške hebrejske djece, Jokeveda je tri mjeseca skrivala svoga sina. Kad ga više nije mogla skrivati, stavila ga je u košaricu i pustila niz rijeku – povjerila ga je Božjoj providnosti. Mirjam, sestra malog dječačića, pratila je košaricu i vidjela kako je došla do faraonove kćeri (Izl 2,1-15), te joj rekla: ”Hoćeš li da ti potražim dojilju među Hebrejkama, da ti dijete doji?” Nakon toga djevojčica je dovela svoju majku kojoj je faraonova kći zapovjedila: ”Uzmi ovo dijete i odgoji mi ga” (Izl 2,9) i tako ga spasila od smrti. Uloga Mojsijeve majke je često zapostavljena u Božjoj povijesti spasenja, a bez njezinog odgoja, povjerenja i ljubavi prema Bogu – ne bi bilo Mojsija. Znala je da će ga jednog dana trebat predati drugima, i zato ga je odgojila tako da se može nositi sa svime što ga čeka u budućnosti. Odgojila ga je da može biti s drugima, i drugačijima. Koliko god željeli zadržati djecu blizu, roditelji ih trebaju jednog dana ”pustiti” u svijet, i za svijet. Tako je Mojsije, Božji izabranik, odrastao u faraonovu domu – u kući onoga koji je tlačio Božji narod. To nam govori da Bog može pripremiti svoje djelo, u okolnostima i među ljudima, koji nisu na Njegovoj strani. Bog se ne boji nijednog naroda, nijedne kuće, nijednog čovjeka. Njemu ništa nije strano. On može oblikovati proroka čak i pod krovom neprijatelja. Ove riječi upućene su svakom roditelju, odgojitelju, župnicima, vjeroučiteljima – djecu trebamo odgajati kako Bog zapovijeda, a ne kako nama odgovara. Dijete nije ”moje/naše”, ono je Božje. Bog nam ih je povjerio. Prihvatimo taj zadatak s ljubavlju, odgovornošću i s povjerenjem – budimo oni koji ne posjeduju, nego oblikuju, koji odgajaju, ne za sebe, nego za Boga. Prije nego otiđu, na licima naše djece trebaju se prepoznati božanske crte.