Kad me zoveš, ostavljam svoje putove, više ne želim živjeti samo za sebe. Tiho govoriš usred mojih oluja: “Ne boj se, Ja idem ispred tebe.” Koliko sam puta bježao od križa, tražeći lakši i sigurniji put. A Ti si čekao, raširenih ruku, da naučim gdje se rađa život. Nije križ kraj, nije poraz moj, kad ga nosim zajedno s Tobom. Uzimam svoj križ i idem za Tobom, korak po korak, pod otvorenim nebom. Kad moje srce posrne od boli, Tvoja me ljubav ponovo oslobodi. Odričem se svega što me veže za tamu, jer samo u Tebi pronalazim snagu. Izgubim li život radi Tvoga imena, znam da me čeka zora uskršnjenja. Nije lako ostaviti sebe, ponos, strah i svoje planove. Ali svaki put kad pogled sretnem s Tvojim, nađem mir usred svih valova. Ti ne obećavaš put bez rana, nego ruku koja nikad ne pušta. I svaki korak prema Kalvariji već miriše na prazna uskrsna vrata. Kad nemam snage, Ti budi moja snaga. Kad nemam glasa, Ti pjevaj kroz mene. Neka moj život postane odgovor na Tvoj tihi poziv: “Pođi za mnom.” Uzimam svoj križ i idem za Tobom, više se ne vraćam starim tragom. Jer tamo gdje si Ti, ondje želim biti, iz dana u dan sve više Te ljubiti. Uzimam svoj križ i ne bojim se više, Tvoja milost moje ime piše. Kad izgubim sebe u Tvome srcu, tek tada nalazim život u Kristu.