Uvijek postoji izlaz, ali ga ne vidimo uvijek odmah. Ponekad se izlaz ne otvori kao velika vrata, nego kao mala pukotina kroz koju najprije prođe samo malo svjetla. Čovjek tada ne mora odmah imati cijeli put pred sobom. Dovoljno je učiniti jedan korak koji ne izdaje dobro u njemu. Vjera ne kaže da nema tame. Ona kaže da tama nije konačna. I kad se čovjek nađe pred zidom, Bog ne mora nužno maknuti zid; katkada u čovjeku probudi snagu da ga nadživi, obiđe ili da kroz njega pronađe uski prolaz. Zato Isus kaže: ”Kucajte i otvorit će vam se” (Mt 7,7). Ne kaže da će se otvoriti odmah, ni onako kako smo zamišljali, nego da zatvorenost nema posljednju riječ. Izlaz često počinje u nutarnjoj odluci: neću dopustiti da me ovo potpuno odredi – neću svoju bol pretvoriti u identitet, neću očaj proglasiti istinom. I upravo tada, u toj tihoj odluci, čovjek već izlazi.