Nisu svi čvorovi dani da ih razriješimo, niti sve tame da ih rasvijetlimo. Postoje situacije u kojima čovjek ne može promijeniti ishod, ne može ukloniti bol, ne može vratiti izgubljeno ni popraviti ono što se raspalo. Ali čak i tada ostaje mu nešto što mu nitko ne može oduzeti: način na koji će stajati pred tim. I kod nerješivih problema, uvijek možemo postupiti ispravno. Čovjek nije samo biće koje rješava probleme, nego biće koje može ostati vjerno dobru čak i kada se problem ne može riješiti. U kršćanskom smislu to je veoma važno. Evanđelje ne obećava da će svaki križ nestati, nego da križ ne može uništiti čovjekovo srce. Isus u Getsemanskom vrtu nije uklonio svoju muku, ali je ostao u ljubavi, povjerenju i predanju Ocu (Lk 22,42). Upravo tu vidimo da ”ispravno postupiti” ne znači uvijek pobijediti okolnosti, nego ostati vjeran istini, ljubavi i savjesti. Ponekad je ispravno postupiti ne uzvratiti zlom, ne izdati čovjeka, ne dopustiti da nas gorčina pretvori u nekoga drugoga. Ponekad je to samo ostati čovjek u situaciji koja nas želi učiniti tvrdima. I u najtežim trenucima ostaje mogućnost da ne izgubimo dušu. Veličina čovjeka nije u tome da uvijek pronađe izlaz, nego da i bez izlaza zna izabrati dobro.